This is the way you left me
I’m not pretending
No hope, no love, no glory
No happy ending
This is the way that we love
Like its forever
Then live the rest of our life
But not together
SORTIRANJE BEZIZLAZA
I know...
Life could be simple but you never fail
To complicate it every single time…
“ I’m so sorry that I can’t be the right kind of monster for you, Bella.
you are the measure of my dreams
I’ve been loving you a long time Down all the years, down all the days And I’ve cried for all your troubles Smiled at your funny little ways We watched our friends grow up together And we saw them as they fell Some of them fell into Heaven Some of them fell into Hell I took shelter from a shower And I stepped into your arms On a rainy night in Soho The wind was whistling all its charms I sang you all my sorrows You told me all your joys Whatever happened to that old song To all those little girls and boys Now the song is nearly over We may never find out what it means But there’s a light I hold before me And you’re the measure of my dreams The measure of my dreams Sometimes I wake up in the morning The gingerlady by my bed Covered in a cloak of silence I hear you in my head I’m not singing for the future I’m not dreaming of the past I’m not talking of the fist time I never think about the last Now the song is nearly over We may never find out what it means Still there’s a light I hold before me You’re the measure of my dreams The measure of my dreams
Usamljenost prostih brojeva
“Prosti brojevi su deljivi samo sa jedan i sa samim sobom.Zauzimaju svoje mesto u beskonačnom nizu prirodnih brojeva, stisnuti između prethodnog i sledećeg kao i svi ostali,ali uvek korak ispred njih.To su nepoverljivi i usamljeni brojevi i zato im se Matija divi. Poneki put pomisli kako su greškom dospeli u taj niz, kako su slučajno zarobljeni poput perlica u ogrlici.Ponekad, opet, posumnja da bi i oni
voleli da budu kao i ostali, sasvim obični brojevi,ali im to iz nekog razloga ne uspeva………
Na predavanjima iz jednog predmeta na prvoj godini Matija je naučio da među prostim brojevima postoje neki koji su još više posebni.Matematičari ih nazivaju prosti blizanci, to su parovi prostih brojeva koji stoje sasvim blizu, gotovo jedan uz drugi, zato što između njih postoji jedan paran broj koji ih sprečava da se stvarno dodirnu.Brojevi kao što su 11 i 13,zatim 17 i 19,41 i 43.Ko ima strpljenja da nastavi da broji, otkriće da se ovi parovi kako niz odmiče, sve više proređuju.Naići će na sve izolovanije proste brojeve, izgubljene u tihom neujednačenom prostoru ispunjenom samo ciframa, mučiće ga teskoban predosećaj da su parovi na koje je do sad naišao samo puki slučaj, da im je stvarna sudbina da budu sami.A onda već spreman da odustane, kad izgubi volju da dalje broji, naleteće na još par blizanaca stisnutih jedan uz drugi.Među matematičarima vlada se uverenje da će se, koliko god da se broji uvek naići na još dva takva broja, iako niko ne može da kaže gde, dok ih neko ne otkrije….”
