Kafka je pisao svome prijatelju Oskaru P. 1904.: „Mislim da moramo čitati samo one knjige koje nas grizu i ubadaju. Ako nas knjiga koju čitamo ne potrese poput udarca u glavu, zašto se uopšte mučiti pročitati je? Da bi nas učinila sretnima, kao što ti kažeš? Dobri Bože, bili bismo isto tako sretni kad uopšte ne bismo imali knjiga, knjige koje nas čine sretnima mogli bismo, vrlo lako, i sami napisati. Knjiga mora biti sjekira za zamrznuto more u nama. U to čvrsto vjerujem.“
